Arhitekt (Split, 15.6.1954). Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu (1978; N. Šegvić); na istom Fakultetu doktorirao je 1993. disertacijom „Valorizacija doprinosa arhitektonskih natječaja izgradnji Splita u razdoblju između dva svjetska rata“ (mentori: N. Šegvić, N. Filipović). – U Splitu je od 1979. do 1988. bio zaposlen u „Projektno-tehnološkom birou“ GP „Lavčević“ kao projektant; od 1985. do 1998. obavljao je dužnost tehničkog direktora biroa. Od 1989. predaje na Građevinskom fakultetu (danas: Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije) splitskog Sveučilišta; za redovitog profesora izabran je 2006. Od 1999. do 2019. obavljao je dužnost šefa Katedre za zgradarstvo. S Ivanom Šverko 2003. utemeljio je sveučilišni studij arhitekture na novo ustrojenom Građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Splitu. Nakon toga sedam godina kao prodekan za studij arhitekture vodi proces razvoja studija; koautor je nastavnog programa studija i zaslužan za okupljanje referentnog nastavničkog kadra, što je na ključni način doprinijelo javnoj afirmaciji studija. Nositelj je nekoliko kolegija iz područja suvremene svjetske i nacionalne arhitekture. – Projektirao je i izveo industrijske hale u splitskom i šibenskom brodogradilištu, te u Omišu, stambeno-poslovni blok S1/2 Municirje u Kninu (1988), nekoliko  obiteljskih zgrada u Splitu i okolici, te drugu fazu Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu (2007). Sudjelovao je na arhitektonskim natječajima. – U znanstvenom radu posvetio se istraživanju moderne arhitekture u Splitu. Objavio je četiri knjige o arhitektonskim natječajima provedenima u Splitu od 1918. do 2010. godine, zatim „Leksikon splitske moderne arhitekture“, a pored toga i monografiju o arhitektu Dinku Vesanoviću.  Glavni je urednik vodiča Split –  Arhitektura 20. stoljeća (2011).  Kao glavni urednik objavio je niz stručnih publikacija; autor je nekoliko poglavlja u knjigama, te većeg broja znanstvenih i stručnih članaka u znanstvenoj, stručnoj i dnevnoj periodici („Prostor“, „Arhitektura“, „Čovjek i prostor“, „Oris“, „Slobodna Dalmacija“). –   God. 1988. sudjeluje u obnavljanju rada Društva arhitekata Splita; od 1998. do 1999. obavlja dužnost Predsjednika Društva. – God. 2015. izabran je za člana suradnika, a 2020. za redovitog člana Hrvatske akademije tehničkih znanosti. Od 2022. član je Akademije arhitektonske znanosti i umjetnosti. Dobio je dva puta Nagradu „Neven Šegvić“ Udruženja hrvatskih arhitekata za teorijski, znanstveno-istraživački, publicistički i kritički rad (1996, 2018); povodom 100-te godišnjice UHA dobio je Javno priznanje za vrijedan doprinos radu Udruženja i javnoj afirmaciji rada arhitekata (2008), 2012. nagrađen je Priznanjem Sveučilišta u Splitu za izuzetan doprinos razvoju Sveučilišta, a 2021. Priznanjem Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije za razvoj studija arhitekture i urbanizma povodom 50. godišnjice postojanja Fakulteta.

BIBL.: Arhitektonski natječaji u Splitu 1918-1941.Split, 1994; Arhitektonski natječaji u Splitu 1945-1995. Split, 1996; Društvo arhitekata Splita 1988-1999. Split, 1999; Dinko Vesanović . Split, 2001; Sveučilišni studij arhitekture u Splitu (gl. urednik). Split, 2008; Split –  Arhitektura 20. stoljeća / Vodič (gl. urednik). Split, 2011; 10 / Sveučilišni studij arhitekture / FGAG /Sveučilište u Splitu (urednik). Split, 2013; Arhitektonski natječaji u Splitu 1996-2005. Split, 2013; Arhitektonski natječaji u Splitu 2006-2010. Split, 2015; Leksikon splitske moderne arhitekture. Split, 20181, 20202; Arhitektonski natječaji u Splitu 2011-2022 (s H. Bartulovićem). Split, 2023.