Na svojim povremenim popodnevnim „kavama“ u kavani hotela „Palace“ u Zagrebu, akademik Andrija Mutnjaković, Ivan Rogić i Jerko Rošin uglavnom bi razgovarali o zanimljivim temama društvenog života u Hrvatskoj, a posebno onom njegovu dijelu koji se rado naziva kulturom duha nacije. Za taj duh vrlo je značajna arhitektura, pa je tema hrvatske arhitektonske baštine i potreba njene naglašenije domaće i međunarodne afirmacije bila vrlo često na stolu. Bila su to lijepa druženja uz kavu sa šlagom, čaj i Andrijinu travaricu prije njegova odlaska doma na obrok koji bi ga istodobno hranio ručkom i večerom. Od svih tema, stanje u hrvatskom prostoru bila je uobičajeno prevladavajuća tema, ali tijekom vremena razmjene misli sve manje  su bile rasprave – u gotovo apsolutnom skladu stavova počele su se pretvarati u neko besplodno naricanje nad samim sobom. Stanje u hrvatskom prostoru bivalo je sve gore, pa ako je i nekima drugima bilo stalo do toga da se zaustavi taj prepoznati smjer kretanja nizbrdicom, a vjerojatno mnogima i jest bilo važno, „zašto se nikoga od svih nas ne čuje u javnosti“, pitali su se. Dvojicu arhitekata i jednog sociologa s fokusom interesa na odnos čovjeka prema prostoru, brinula je tradicionalna hrvatska šutnja, i ovaj put o ključnom nacionalnom pitanju. Ni struka nije progovarala, već naprotiv prešutno dijelom i sama sudjelovala u tom trendu devastacije prostora.

Što bi se uopće moglo? Na jednoj od tih popodnevnih seansi u „Palacu“, Mutnjaković je predložio da se osnuje arhitektonska akademija, poput tehničke ili medicinske, pa da određeni broj arhitekata kroz taj novi koridor, barem pokuša nešto reći i učiniti. Dijagnoza o stanju je već previše, a terapije nimalo. Akademik je bez obzira na godine života i nadalje bio mlad i oran za nove projekte – malo crtanjem, nešto pisanjem, ali uvijek djelovanjem. I tako je krenula infekcija, najprije kod sudionika „kava“ Rogića i Rošina, pa se počela širiti i na Marijana Hržića, Branka Silađina, Antu Rožića, Boru Doklestića… Preko Muzeja arhitekture prešla je i na Borku Bobovec. Tako je kavana hotela „Palace“ postala mjesto sastajanja „pokreta otpora“  sve brutalnijoj zloupotrebi hrvatskog prostora. Jednom prigodom Silađin je donio popis kolega koji su nekada ozbiljno namjeravali osnovati neki klub arhitekata, ali se do ostvarenja te ideje nikada nije došlo. Valjda je nedostajao Mutnjaković, jer ideja o osnivanju arhitektonske akademije krenula je prema svojoj izvedbi.

Uz Mutnjakovića, priprema za osnivanje udruge su se uhvatili Hržić i Rošin, a uz asistenciju Borke Bobovec kao „operativnog“ Mutnjakovića.  Iskustva HAZU-a i drugih akademija bila su baza za izradu statuta, a u široj raspravi zainteresiranih za stasanje akademije došlo se i do naziva „Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti Hrvatske – AAUZ“. Nakon nekoliko mjeseci administriranja s upravnim tijelima preostala je samo Osnivačka skupština s članovima osnivačima odabranima prema mišljenju šireg kruga neformalne inicijativne grupe i sa željom da u akademiji sudjeluju kolege sa što šireg prostora Hrvatske. U pozivu upućenom 15. travnja 2019. godine pisalo je:

Poštovana/i kolegice/a,
Na osnovu saznanja da pojedine struke (kod nas i u svijetu) kao dio svog stručnog programa imaju formiranu i užu skupinu članova opredijeljenih za znanstveno ili umjetničko istraživanje suštine svoje djelatnosti odlučili smo pokrenuti osnivanje nove udruge koja bi u svojim redovima okupila priznate stručnjake i znanstvenike kojima je zajednički nazivnik, vrsnoća arhitekture i promocija kulture prostora. Ustaljeno se u svim jezicima ovakva organizacija naziva „Akademija“. Stoga se predlaže da se i u Hrvatskoj osnuje Akademija, koja će objediniti arhitekte i srodne struke (likovne umjetnike, povjesničare umjetnosti, sociologe, ekologe i slično) u svrhu znanstvenog i umjetničkog izučavanja povijesti, sadašnjosti i budućnosti arhitekture.  
Cijeneći dokazane kvalitete pozvanih učesnika, pozivamo te da se priključiš iniciranju i osnivanje udruge Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti. Zadatak je osnivačke skupštine definiranje programa djelatnosti i statuta Akademije, utvrđivanje kriterija primanja članova, te donošenje odluke o prijemu novih članova do statutom limitiranog broja.
U svojstvu osnivača Akademije, na Osnivačku skupštinu Akademije arhitektonske umjetnosti i znanosti, pozivaju se iz Zagreba Borka Bobovec, Igor Franić, Nikola Filipović, Marijan Hržić, Dražen Juračić, Andrija Mutnjaković, Goran Rako, Andrija Rusan i Branko Silađin, iz Splita Robert Plejić i Jerko Rošin, iz Rijeke Bojan Bilić i Saša Randić, iz Osijeka Željko Koški, iz Zadra Miljenko Domijan i Ante Uglešić, te iz Dubrovnika Stjepo Butijer.

Kako je, prema iskustvu Andrije Mutnjakovića, sve dobro svijeta začeto u nekom restoranu ili kavani, za Osnivačku skupštinu izabrano je domaćinstvo restorana „Mostovi“ na adresi Radnička cesta 1a u Zagrebu. I tako je 06. svibnja 2019. godine usvajanjem Statuta i izborom akademika Andrije Mutnjakovića za predsjednika, Marijana Hržića i Jerka Rošina za potpredsjednike i Borke Bobovec za tajnicu, Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti – AAUZ zakoračila u javni život Hrvatske.

Prigodna zajednička fotografija nakon Osnivačke skupštine: 

Bojan Bilić, Borka Bobovec, Stjepo Butijer, Miljenko Domijan, Igor Franić, Marijan Hržić, Dražen Juračić, Željko Koški, Andrija Mutnjaković, Robert Plejić, Goran Rako, Saša Randić, Jerko Rošin i Ante Uglešić.